U petak, 1. svibnja 2020., naš hamiltonski biskup preuzvišeni Douglas Crosby, OMI, posvetit će našu biskupiju Blaženoj Djevici Mariji. Biskup preporuča svim župnicima da svaki župnik toga dana posveti svoju župu Blaženoj Djevici Mariji.
Poziva sve obitelji, kao i pojedince, da to učine.
Molitvu je s engleskog preveo fra Marko i prilagodio posvetnoj molitvi za obitelj i pojedince. Molitva se nalazi u PDF.

Sveti Otac, papa Franjo, poziva sve vjernike po svijetu da kroz cijeli mjesec svibanj mole krunicu u čast Blažene Djevice Marije za okončanje pandemije, te je dodao još dvije molitve na završetku krunice. Papino pismo i molitve nalaze se u našem Glasu Centra.
posveta_b_d_mariji_1_svibnja_2020.pdf
​​marian_consecration_1_may_2020_bishop_crosby.pdf

Hvaljen Isus i Marija, dragi župljani i prijatelji!
Sutra je Četvrta vazmena nedjelja. Već su četiri tjedna od Uskrsa iza nas. Izgleda da se ne ćemo moći uskoro okupljati u našim crkvama. 
Zahvalan sam Bogu što Hrvatski institut za pastoral temeljito priprema obiteljske molitve koje možete koristiti kao samci ili u svojim obiteljima. To dobro dođe kao priprava za praćenje izravnog prijenosa svete mise iz naše crkve, ili pak kao razmišljanje nakon svete mise o svetoj misi koju smo slavili.
U privitku je tekst Obiteljske molitve. 
​4_vazmena_nedjelja_zivo_vrelo202005021607140.pdf

Pridružite nam se sutra u izravnom prijenosu iz naše crkve Kraljice Mira u Norvalu na poveznici/linku
https://www.youtube.com/channel/UCZQCFDl3yoBpaXuh_mNVOiQ 

Hvala vam za novčanu pomoć, koju donosite u omotnicama u poštanski sandučić na vratima našega ureda/kuće i za pomoć koju uplaćujete Online na 

cfcnorval@gmail.com
 
Neka vas sve Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas svojim licem obasja, milostiv neka vam bude i podari vam svoj mir.
Fra Marko 

                                MOLITVENO SLAVLJE DANA GOSPODNJEGA U OBITELJI
                           U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

                                                           Treća vazmena nedjelja
                                                                  26. travnja 2020.

     Slavlje Treće vazmene nedjelje u zajedništvu obiteljskoga doma ispunjeno je
mišlju o Kristovoj prisutnosti na našim životnim putovima i u našim traganjima. Susret
dvojice učenika s uskrslim Gospodinom na putu u Emaus može unijeti svjetlo i u naše
strahove, rasvijetliti našu zatvorenost u domove, izvesti nas »na put« novoga
pouzdanja u Gospodina i okrijepiti nas za radosno svjedočenje njegova imena.
      Predložak slavlja satkan je od čitanja biblijskih odlomaka, od molitava i trenutaka
šutnje koja omogućuje udubljenje u otajstvo Kristove prisutnosti. Predloženi tekstovi i
drugi dijelovi osmišljeni su za molitveno slavlje u trajanju od 35 do 40 minuta.
      Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani
(S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere. Prikladno
je da se na stolu upali svijeća u znak okupljenosti oko Krista, Svjetla života.

UVOD

Na početku se može otpjevati prikladna uskrsna pjesma: Uskrsnu Isus doista.

P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
S. Amen.
P. Bog, izvor života,
    po svome Sinu Isusu Kristu
    pobijedio je svako zlo
    i u nasim zivotima objavljuje nam se
    kao put spasenja.
S. Blagoslovljen Bog u vijeke. 
P. Okupljeni u Dan Gospodnji u našemu obiteljskome domu, iznosimo
    pred Gospodina sav svoj životni hod, sve strahove i tjeskobe, sve
    sumnje i lutanja, kao i sva skrivanja pred njim, željni da nas on
    susretne kao nekoć one učenike na putu u Emaus. Gdje je srce
    otvoreno za Boga, tu uskrsli Krist postaje suputnik života – sve dok ne
    spoznamo da je on sâm naš Put, Istina i Život. Izvan njegova puta sve
    je lutanje. Izvan njega sve je izgubljenost.
    U poniznosti pred njim koji nas pohađa na našim putovima i koji dolazi
    u naš dom da nas obdari radosnom spremnošću za hod s njime,
    priznajmo se slabima i grješnima. Pokajmo se za svoje grijehe.

                 Ostane se nekoliko trenutaka u tišini. Potom predvoditelj nastavi:

P. Gospodine, koji si put i istina života,
    smiluj se.
S. Gospodine, smiluj se.

P. Kriste, koji si sišao k nama
    da nam budeš blizu u našim nevoljama, smiluj se.
S. Kriste, smiluj se.

P. Gospodine, koji nas krijepiš svojom prisutnošću
    i šalješ da budemo svjedoci tvoga spasenja, smiluj se.
S. Gospodine, smiluj se.

P. Pomolimo se.

    Gospodine Bože naš,
    u svome sinu Isusu Kristu
    ti si nam objavio put spasenja
    i rasvijetlio nas istinom koja vodi u tvoju vječnost.
    Daj da tvoja Crkva,
    koja svijetom hodočasti prema vječnoj domovini,
    bude mjesto zajedništva svih koji te traže.
    Rasvijetli nas mudrošću svoga Duha
    da uvijek razaznajemo put koji vodi k tebi
    te s pouzdanjem u tebe kročimo kroz kušnje života
    i budemo svim ljudima svjedoci Krista,
    koji s tobom živi i kraljuje
    u jedinstvu Duha Svetoga Bog
    po sve vijeke vjekova.

S. Amen.

ČITANJE BOŽJE RIJEČI

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Treću vazmenu nedjelju. Predlaže
se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i
mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja.
Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.


Prvo čitanje      Dj 2, 14.22-33
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.

Čitanje Djela apostolskih

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i
prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi
mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim
djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među
vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika
razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer
ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže:
               ‘Gospodin mi je svagda pred očima
                jer mi je zdesna da ne posrnem.
                Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
                pa i tijelo mi spokojno počiva.
                Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju
                ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
                Pokazat ćeš mi stazu života,
                ispuniti me radošću lica svoga.’
    Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je
i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok
i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje
njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuce Kristovo. Nije ostavljen
u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.
    Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen,
primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam                 Ps 16, 1-2a.5. 7-8. 9-10. 11

Psalam se može čuti na poveznici: Pokaži mi, Gospodine, putove svoje.

Pripjev: Pokaži mi, Gospodine, stazu života!

              Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
              Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
              Gospodin mi je baština i čaša:
              ti u ruci držiš moju sudbinu.

              Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
              te me i noću srce opominje.
              Gospodin mi je svagda pred očima
              jer mi je zdesna da ne posrnem.

              Stog mi se raduje srce i kliče duša,
              pa i tijelo mi spokojno počiva.
              Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
              ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

              Pokazat ćeš mi stazu života,
              puninu radosti lica svoga,
              sebi zdesna blaženstvo vječno.


Drugo čitanje              1Pt 1, 17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi,
vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog
ispraznog nacina zivota, sto vam ga oci namrijese, niste otkupljeni necim raspadljivim,
srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.
On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ
radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu
da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.


Evanđelje              Lk 24, 13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u
selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.
Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako
razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga
– bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate
među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom
Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u
njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom,
koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom:
kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt
te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali
osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i
žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova
tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on
živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne
vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci
navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši
tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu:
»Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane
s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im
davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem
govorio, dok nam je otkrivao Pisma? U isti cas se digose i vratise u Jeruzalem.
Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše:
»Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s
puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.

MEDITACIJA NAD BOŽJOM RIJEČJU

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu
čitati sljedeći tekst.

                                                    A on kao da htjede dalje…

    1. Proživljeni korizmeni hod vjere bio je oblikovan kao povratak na put spasenja.
Obraćenje rado prikazujemo slikom povratka na put, na pravi put. Stoga smo
duh korizmenoga vremena sažimali u psalamsku pjesmu Pokaži nam
Gospodine putove svoje. Korizma je vrijeme povratka na put Gospodnji, štoviše,
suživljenje s Onim koji je Put, Istina i Život.
    Liturgija Crkve slikom puta oslikava i vazmeno vrijeme u kojem se nalazimo.
U današnjem smo otpjevnom psalmu Gospodinu vapili istom molitvom: Pokaži
nam Gospodine stazu života. Time priznajemo da je vjera uvijek put, hod; ona
je traganje i nasljedovanje, hodočašćenje prema Obećanome. Gospodin Isus
prošao je našim putem, putem čovještva – od rođenja u tijelu do smrti i
položenosti u grob. Tu, u položenosti u grob staje ono što je u ljudskoj moći,
zaustavlja se ljudski hod. Ali Bog i kroz smrt otvara put. Hodi dalje. Svojim
uskrsnućem Krist je otvorio put koji ide onkraj smrti, put u vječnost. Zato je Onaj
koji je prošao našim životnim putem, postao naš Put. Jedini put spasenja. Po
djelu Duha Svetoga i po svojoj riječi, on nam želi i dalje biti suputnikom na
našim životnim putovima, kako bismo s puteva dospjeli do Puta, do spasenja,
do praga Vječnosti.
    Sveti Petar, kako nam svjedoči odlomak iz Djela apostolskih, vjeru u Gospodinovo
uskrsnuće preriče istim psalmom i svjedoči da je Uskrsli onaj koji je istinski put života:
»Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Pokazat ćeš mi
stazu života, ispunit me radošću lica svoga.« Krist je uskrsnuo da bi zauvijek bio s nama
na putu. On nam je zdesna da ne posrnemo, da ne zalutamo, da se ne izgubimo
na putovima života…
    Isti apostol, u drugome čitanju, ljudski život naziva hodom, potičući nas da
»vrijeme svoga proputovanja živimo u bogobojaznosti« (1Pt 1, 17). U riječi
proputovanje lako razaznajemo život – nestalan i nesiguran, život koji je više nalik putu
negoli domu, više putovanju nego stanovanju ili boravljenju na stalnu i sigurnu
mjestu – jer naš dom i naša domovina nisu ovdje, nego na nebesima (Fil 3, 20).
No, iza riječi ‘proputovanje’ u grčkome izvorniku Poslanice stoji riječ paroikia,
koja je preko latinskoga jezika (parochia) dala značenju našoj ‘župi’. Riječ župa,
naslijeđena iz praslavenskoga jezika (juppa), izvorno znači: predio, kraj, područje.
I premda se odnosi na krajevni ustroj i područje uprave, važno je uočiti
njezinu otvorenost hodu, putovanju. Župa (parochia) nije dom, nego zajedništvo
hoda, suputništvo, hod prema zajedničkome cilju. Hodočašće je kršćanski dom,
forma življenja, življenje usmjereno prema onomu što je onkraj obzora ovoga života.

    2. Evanđeoski odlomak na još snažniji način izriče istinu o životu kao suputništvu
s Kristom, uskrslim pobjednikom smrti. Evanđeoski prizor zbiva se na putu:
Gospodin se očituje kao onaj koji prati apostole na njihovu putovanju prema
Emausu, ali »prepoznati ga bijaše uskraćeno njihovim očima«. Njega se više ne
vidi tjelesnim očima. Nije više prisutan na način na koji su ga mogli gledati prije
njegove smrti i uskrsnuća. On je u novosti života, u Očevoj slavi. Zato će ga
»prepoznati« tek u lomljenju kruha, u onome za što je sâm rekao: »Ovo činite
meni na spomen«. Tu im se, za stolom, »otvore oči«, ali on im umah »iščeznu s
očiju«. Želi im reći da su potrebni svjetla koje će ih osposobiti za novost
gledanja. On se više ne da obuhvatiti pogledom. Preostaje tek vjera koja se ne
oslanja na viđeno, nego na povjerenje u njega i u njegovu riječ… I upravo će to
povjerenje zasjati u njihovim srcima i rasvijetliti njihovo razumijevanje.
Odjedanput ga vide u novome svjetlu: on za njih više nije »stranac« koji ih
susreće na putu i kojemu oni pripovijedaju što se zbilo u Jeruzalemu; vide ga u
svjetlu riječî koje im je zborio te s ushitom priznaju: »Nije li gorjelo srce u nama
dok nam je putem pripovijedao, dok nam je otkrivao Pisma?«
    Vrijeme koje živimo počinjemo doživljavati »teškim« i zbog nemogućnosti
zajedništva s Uskrslim koji nam se daruje »u lomljenju kruha«, u sakramentu
euharistije. No, ovo vrijeme »euharistijskoga posta« otvara nam neiscrpno blago
Božje riječi, u kojoj nas Gospodin hrani svjetlom vjere, istinom koja rasvjetljuje
život i sve njegove tmine. Apostol Pavao stoga nam poručuje: »Blizu ti je Riječ,
u ustima tvojim i u srcu tvome« (Rim 10, 8). Blizu ti je Riječ. Dostatno je da
Njemu, Riječi koja je Život, otvorimo srce i dopustimo da nas rasvijetli i pouči.
Njegova riječ rasvjetljuje živote i postaje put. Možda nam više pristaje Isusova opomena
da smo »srca spora« pred njegovom riječju, nego priznanje apostola koji su se 
dali poučiti: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je otkrivao Pisma? Blizu nam
je riječ. U njoj je Uskrsli trajno prisutan, kao svjetlo i istina života.

    3. Od one dvojice učenika samo je jednomu zapisano ime. Drugi je ostao
bez imena. Hodi putem, sluša Učitelja, prepoznaje ga u lomljenju kruha i u srcu
os jeća žar njegove riječi. Ime koje mu nedostaje ime je svakoga od nas – ime
koje stoji iza nas na našim putovima i lutanjima, u našim nesigurnostima i
sumnjama, kao i u našim htijenjima da ga zadržimo »za stolom«, za sebe, kako ne bismo
trebali dalje hoditi i tražiti… A on »kao da htjede dalje«. Ne da se zadržati, pa ni
onda kad ga prepoznamo i kada osjetimo njegovu blizinu. On hoće »dalje«, jer
život je samo putovanje, hodočašće, hod prema novosti u kojoj ćemo
Gospodina gledati licem u lice.
    Dvojica učenika nisu samo »vidjela« Gospodina u lomljenju kruha. Dogodilo
se nešto više: »prepoznali su« ga, spoznali su ga u njegovoj novosti. I nisu bili
rastuženi što im »iščeznu« s očiju, nego se, radosni, »u isti čas digoše i
vratiše u Jeruzalem«. Razumješe da on »ide dalje«, da ga nije moguće zadržati
u našim potrebama i u našim htijenjima. Tražili su Gospodina i našli su ga kad
su dopustili njemu da ih pronađe u njihovoj sumnji i razočaranosti. Tada im se
otvoriše oči… i vratiše se u Jeruzalem.
    Put obraćenja koji smo započeli u vremenu korizme ovdje, u prepoznavanju
Uskrsloga na putu, doseže svoj vrhunac. U susretu s Uskrslim učenici se osvrću
na svoja očekivanja, na svoja kriva nadanja, na površna razumijevanja
Učiteljeve riječi… Taj osvrt, okretanje pogleda unazad, temelj je obraćenja.
Potom u poniznosti priznaju svoju malovjernost, svoje pogrješke i lutanja, pa i
svoj bijeg od Gospodina. Izručuju se Kristu – Suputniku života, povjeravaju mu
svoje sumnje i nerazumijevanja, otvaraju mu vrata svoga doma i primaju ga k
sebi, za stol, u središte svoga zajedništva. I na kraju, susret s Uskrslim rasvijetlit
će ih novom spoznajom i obdariti ih hrabrošću da se vrate u Jeruzalem,
zajednici učenika, koji će biti poslani naviještati njegovo ime svim ljudima. Vratit
će se zajednici onih koji su na putu, zajednici poslanih, koji u ovome svijetu ne
traže stalnoga doma, nego u vjeri i nadi hode prema Domu koji je na nebesima.

    4. Gospodin, Uskrsli, kao da htjede dalje… Tjedni koji su iza nas obilježeni
su posluhom pozivu da »ostanemo doma«. I ovo »ostajanje doma«, kad smo
»zastali« u svojim brigama i planovima, još nam je jednom otkrilo da naš pravi
dom nije ovdje. Nakon tjedana ostajanja doma, gdje smo se trebali osjetiti sigurnima i
zaštićenima, još snažnije osjećamo potrebu za ‘hodom’, za ‘suputništvom’,
za ‘župom’ koja je zajedništvo hoda s Gospodinom prema njegovoj vječnosti.
    Gospodin koji »htjede dalje« neka nam rasvijetli pogled koji uviđa naša lutanja
i stranputice, i ražèže nam srca prepoznavanjem njegove blizine te nas okrijepi
snagom povratka Njemu, Njemu koji uvijek hoće dalje. I svaki put kad nam
se čini da smo nešto postigli, Gospodin se objavljuje kao »Onaj koji hoće dalje«.
To je otajstvo uskrsnuća: kročiti dalje, dalje od onoga što je ljudima moguće.
    Blizu nam je Riječ. U njoj nas krijepi i rasvjetljuje da spoznamo stranputice i
prepoznamo Put. Ostanimo kratko u blizini Riječi da bismo mogli prepoznati
Uskrsloga i u njegovu svjetlu spoznati svoj život i prepoznati put na koji nas zove.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i
sami iznijeti svoj doživljaj zajedništva s Uskrslim i svoju vjerničku povezanost s
Crkvom, zajednicom vjere.


ISPOVIJEST VJERE

P. U radosti zajedništva s uskrslim
   Gospodinom, ispovjedimo vjeru Crkve.

   Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

   Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
   Stvoritelja neba i zemlje.
​
   I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
   koji je začet po Duhu Svetom,
   rođen od Marije Djevice,
   mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
   sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
   uzašao na nebesa,
   sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
   odonud će doći
   suditi žive i mrtve.

   Vjerujem u Duha Svetoga,
   svetu Crkvu katoličku,
   općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
   uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

SVEOPĆA MOLITVA

P. Pred nebeskim Ocem,
    koji nam je u svome Sinu darovao vječni život
    i pozvao nas na put spasenja
    izrecimo svoje ponizne molitve.

                  Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje
                                                                                                                                  uključiti djecu.

1. Bdij, Gospodine, nad svojom Crkvom:
   daj da, hranjena mudrošću tvoje riječi i milošću tvoga Duha,
   uvijek bude znak vječnosti koju si nam pripravio, molimo te.

2. Ispuni svojim Duhom papu našega Franju i sve pastire Crkve:
    rasvijetli ih svojom istinom i okrijepi ih snagom Kristova služenja,
    kako bi uvijek bili dostojni predvodnici tvoga naroda na putu spasenja,
    molimo te.

3. Učvrsti vjeru u svima koji su se predali malodušju
    i koji su zaboravili na ljubav kojom ih ljubiš,
    a svima koji su podjarmljeni grijehom podaj snagu povratka k tebi,
    molimo te.

4. Daruj ozdravljenje bolesnima i mir umirućima,
    a sve koji su osamljeni u strahu pred bolešću
    obraduj radošću svoje blizine, molimo te.

5. Rasvijetli sve naše tmine i sumnje u tebe,
    svaki bijeg od tebe i svako skrivanje u prividnu sigurnost svijeta;
    ražari nam srca gorljivošću vjere
    i spremnošću da hodimo u tvojoj novosti života, molimo te

6. Obnovi u nama snagu ljubavi koja radosno služi
     i vjerno svjedoči da nas ti nikada ne napuštaš, molimo te.

7. Uvedi u dom svoje vječnosti
    svu našu pokojnu braću i sestre, molimo te.

                            Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne
                            članove, za bolesne, za susjede…

P. Ove zajedničke prošnje zaključimo
    molitvom koju nas je naučio Krist
    Gospodin.
S. Oče naš, koji jesi na nebesima,
    sveti se ime tvoje,
    dođi kraljevstvo tvoje,
    budi volja tvoja
    kako na nebu tako i na zemlji.
    Kruh naš svagdanji daj nam danas.
    I otpusti nam duge naše
    kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
    I ne uvedi nas u napast,    
    nego izbavi nas od zla.

ZAKLJUČNA MOLITVA

   Svemogući Bože,
   u čudesnosti svoje ljubavi
   ti si nas po smrti i uskrsnuću svoga Sina
   oslobodio od grijeha i
   smrti i izveo nas na put spasenja.
   Budi svjetlo svojoj Crkvi koja je na putu;
   ne dopusti da kušnje života urode u tvojim vjernima sumnjom
   i da ih zamamnosti svijeta odvrate od puta spasenja.
   Ne dopusti da posustanemo na hodočašću
   života i da sigurnost tražimo u dobrima svijeta.
   Ražari nam srca željom za tobom
   da tebe uvijek tražimo
   i da sebe u tebi pronađemo.
   Daj nam poučljivosti pred tvojom riječju
   i obdari nas pouzdanjem u tebe
   na putu na koji nas pozivaš
   te, vođeni svjetlom tvoga Duha,
   jednom prispijemo pred vrata vječnosti,
   gdje ti, u slavi, sa svojim Sinom Isusom Kristom
   živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova.

S. Amen.
​
P. Blagoslov Boga svemogućega,
    ljubav njegova Sina Isusa Krista
    i zajedništvo njegova Duha
    neka siđe na nas
    i ostane vazda u nama. 
S. Amen.

P. Blagoslivljajmo Gospodina svojim životom.
S. Bogu hvala.


Može se dodati Prošnja Presvetoj Bogorodici.

Marijo, Majko naša i Majko svakoga čovjeka,
Zvijezdo jutarnja, koja u najcrnjoj noći
usmjeravaš naše korake i naviještaš sjaj sunca
koje se za nas rađa u tami i u sjeni smrti,
svrni svoje milostive oči na nas.

Marijo, Izvore naše radosti,
svojom majčinskom ljubavlju pogledaj gradove
opustjele od života, u zabrinutosti i tjeskobi.
Osjećali smo se sigurnima i snažnima,
a sada otkrivamo koliko smo nesigurni i krhki,
izloženi nevidljivoj i podmukloj opasnosti.

Marijo, Zdravlje bolesnih,
povjeravamo Ti sve koji su u našoj
domovini i u cijelome svijetu pritisnuti bolešću.
Ozdravi ih, pomozi ljudima u borbi između života i smrti;
podupiri one koji se za njih brinu
braneći život svojim služenjem
u bolnicama i u domovima za njegu i skrb.

Marijo, Tješiteljice žalosnih,
okrijepi najslabije,
starce koji su osamljeni i uznemireni
i koje ne možemo pohoditi;
daj da osjete nježnost Tvoje prisutnosti
te im ne nedostaje blagi dodir koji daje sigurnost
i osjećaj da su voljeni i štićeni.
i koji osjećaju veliku uznemirenost.
Vodi one koji žive na ulici i nemaju kamo otići,
one koji žive kao stranci i osjećaju napuštenost.
Svima pomozi, Preslatka Majko naša.

Majko dobroga savjeta,
svi možemo drugoga udariti zlom
i njime biti udareni.

Nauči nas biti odgovornima za sebe i za bližnje
u ponovno pronađenome zajedništvu cilja,
snažni u nadi i domišljati u ljubavi,
da bismo se – nakon ove kušnje – mogli zagrliti
i uzajamno voljeti, kao što nam je zapovjedio Tvoj Sin
koji nas je prvi ljubio.

Marijo, Vrata nebeska, molimo Te:
ulij u naše srce vedrinu svoje ljubavi.
Neka nas ona oslobodi straha
i omogući nam susresti Isusa, našega Spasenja,
jer on kida okove zla
i svojom nam ljubavlju, očitovanom do kraja,
daje osjetiti da smo snažni, jer smo ljubljeni zauvijek,
u vjekovječne vjekove. Amen.

                                                                               (kardinal Matteo Zuppi, 22. travnja 2020.)

Potom svi zajedno mogu zapjevati pjesmu: Kraljice neba, raduj se.
ili se izmoli pozdrav Blaženoj Djevici Mariji.

P. Kraljice neba, raduj se, aleluja!
O. Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja!

P. Uskrsnu kako je rekao, aleluja!
O. Moli za nas Boga, aleluja!

P. Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja!
O. Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja!

P. Pomolimo se.
   Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet
   uskrsnućem svoga Sina, 
   Gospodina našega Isusa Krista,
   daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji,
   postignemo radosti vječnoga
   života. Po istom Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.

Priredio:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, www.hilp.hr

+ FRA ANTE KUTLESA
Izrazavamo najiskreniju sucut +fra Antinom bratu nasem zupljaninu Miji (Marija) Kutlesa, bratu fra Zvonimiru Kutlesa (Chicago), braci, sestrama, rodbini kao i svoj subraci franjevcima.
Pocivao u miru Bozjem.

U noći s petka 17. na subotu 18. travnja 2020., u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, predao je svoju plemenitu dušu Bogu, njegov sluga svećenik i naš brat fra Ante Kutleša u 77. godini života, 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva.
Fra Ante Kutleša rođen je 13. travnja 1944. u župi Prisoje od roditelja Stjepana i Anice r. Kutleša. Kršten je 17. travnja 1944. u Prisoju. Osnovnu školu pohađa od 1950. do 1958. u Aržanu; srednju školu od 1958. do 1962. u gimnaziji u Visokom. Filozofiju i teologiju pohađa od 1963. do 1966. u Visokom; 1966. - 1967. u Sarajevu i 1967. - 1970. u Königsteinu (Njemačka).
Redovnički habit oblači 14. srpnja 1962. na Humcu, a prve zavjete polaže 15. srpnja 1963. na Humcu. Svečane zavjete polaže 15. travnja 1968. u Fuldi (Njemačka).
Za đakona je zaređen 25. svibnja 1968. a svećenički red prima 8. veljače 1969. u Königsteinu (Njemačka)
Svećeničku službu započinje kao duhovni pomoćnik u Konjicu od 1. ožujka 1970. do rujna 1973. Nakon službe duhovnog pomoćnika postaje misionar u Zürichu od rujna 1973. do rujna 1974. Od 1975. godine je misionar u Kongu, u mjestu Kayeye, gdje ostaje do 1984. godine. Potom prelazi u mjesto Kamina do 1998. godine, gdje vrši službu pokrajinskog gvardijana. Godine 1998. prelazi u mjesto Kimungo sve do lipnja 2017., kad se vraća u provinciju. Službu ispovjednika i župnog vikara u župi sv. Jakova Apostola st. u Međugorju obnaša od rujna 2017. sve do svoje smrti.
Sprovodni obredi, u skladu sa sadašnjom zabranom okupljanja zbog opasnosti zaraze koronavirusom, obavit će se u najužem krugu franjevačke zajednice i rodbine.
U nadi uskrsnuća, dobrom Bogu preporučamo našega brata i njegovu neumrlu dušu!
Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!

​

​Hvaljen Isus i Marija, dragi župljani i prijatelji!

Sutra, u subotu, 11. travnja, bit će molitva krunice u osam sati ujutro, World Wide Rosary in Croatian. Možete se uključiti u molitvu na ovu poveznicu

 https://youtu.be/7x0AGL9cmRE

Neka vas sve Gospodin blagoslovi i čuva,
fra Marko 

Dear parishioners and friends,
Please join us and pray with us Rosary tomorrow, Saturday April 11th, at 8am in Croatian language. 
You may go to this page
​
https://youtu.be/7x0AGL9cmRE

 

​Hvaljen Isus i Marija, dragi župljani i prijatelji!
Danas, na Veliki petak, započinje Devetnica u čast Božjeg Milosrđa. Prava nedjelje po Uskrsu ili Bijela nedjelja je Nedjelja Božjeg Milosrđa.
Tekst za moljenje Devetnice možete naći ovdje

https://www.bitno.net/vjera/devetnice/devetnica-bozjem-milosrdu/ 

Pridružimo se milijunima katolika u ovoj Devetnici. 

fra Marko Puljić 

                                     MOLITVENO SLAVLJE DANA GOSPODNJEGA U OBITELJI
                                U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

                                                                    Druga vazmena nedjelja
                                                                            19. travnja 2020.

     Nakon mjesec dana nedjeljnih slavlja u obitelji, u nemogućnosti sudjelovanja u euharistijskom slavlju zbog mjera zaštite od širenja zaraze virusom SARS-CoV-19, kršćanska obitelj sve snažnije osjeća žeđ za sakramentalnim slavljem u liturgijskoj zajednici vjernika, ali i svjesnije živi obiteljsko zajedništvo vjere. Druga vazmena nedjelja, vodeći nas zajedno s apostolom Tomom u susret s Uskrslim Gospodinom, po daru Duha Svetoga koji se daruje sabranima u Kristovo ime raspršuje naše sumnje i produbljuje vjeru u prisutnost Neobuhvatljivoga. Uskrsloga se spoznaje očima vjere, u zajednici vjere.
   Obiteljsko slavlje Druge vazmene nedjelje donosi čitanje biblijskih odlomaka, molitve i razmišljanja, trenutke šutnje i glazbena udubljenja u razmatrana otajstva vjere. Predloženi tekstovi i drugi dijelovi osmišljeni su za molitveno slavlje u trajanju od oko 35 minuta.
   Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere. Prikladno je da se na stolu upali svijeća u znak okupljenosti oko Krista, Svjetla života.

UVOD
Na početku se može otpjevati prikladna uskrsna pjesma:
Radujte se, kršćani, ili: Uskrsnu Isus doista.
P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
S. Amen
P. Bog, Otac milosrđa, izbavlja nas od
   zla i tješi nas u svakoj našoj nevolji.
   Po svome Sinu, uskrsnulome od
   mrtvih, on nas krijepi svojim mirom.
S. Blagoslovljen Bog u vijeke.
P. Ovo je već peta nedjelja u kojoj smo uskraćeni za ljepotu slavlja Dana Gospodnjega u zajedništvu naše župne zajednice, u slavlju euharistije. Ovo vrijeme odvojenosti rađa u nama sve snažniju žeđ za susretom s Gospodinom u sakramentalnome slavlju. Spoznajemo što nam uistinu nedostaje i što je potrebno našoj vjeri; spoznajemo gdje se ona rasvjetljuje i hrani. Kada je Gospodin blizu, sva običnost života postaje mjesto za njegovu novost. I nema životne okolnosti koja bi, gdje je otvorenost vjerničkoga srca, bila zaprjekom Božjoj prisutnosti.
Kad god smo uskraćeni za blizinu s Gospodinom u daru sakramenta, snažnije osjećamo pozvanost prepoznati ga u daru njegove riječi, u daru bližnjih, u okupljenosti na zajedništvo molitve. Osjećamo i poziv Duha da sami budemo našim bližnjima znak Gospodinove prisutnosti: po radosti služenja, po iskrenosti svjedočenja vjere, po ljubavi koja se nadahnjuje Božjim čovjekoljubljem i milosrđem.
U smrti i uskrsnuću svoga Sina Bog nam je očitovao svoje milosrđe. Nismo spašeni svojom pravednošću, nego Božjim milosrđem. Njegova pravednost opominje, daje nam kušnje, ali nas ne ostavlja. On je Bog bogat milosrđem. Svakim slavljem vjere pristupamo tomu nepresušnom vrelu, postajući dionici njegova božanskoga života.
Srca otvorena toj novosti života, saberimo se u tišini, izručujući se snazi Božjega Duha, koji rasvjetljuje sve naše sumnje i sve tmine života, i moleći za dar pouzdanja u Gospodina.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini. Potom predvoditelj nastavi:

P. Gospodine, koji si smrću na križu nadvladao našu smrt
   i svojim uskrsnućem otvorio vrata Očeve vječnosti, smiluj se.
S. Gospodine, smiluj se.

P. Kriste, koji nas pohađaš u našim nevoljama
S. Kriste, smiluj se.
 
P. Gospodine, koji raspršuješ naše sumnje
   i krijepiš nam vjeru i pouzdanje u tebe, smiluj se.
S. Gospodine, smiluj se.

P. Pomolimo se.
   Gospodine Bože naš,
   u svome velikome milosrđu i ljubavi
   ti si nas po smrti i uskrsnuću svoga Sina
   izbavio iz okova smrti
   i nanovo nas rodio za nadu u vječni život.
   Obnovi nas pouzdanjem u tebe,
   rasvijetli naše živote vjerom koja gleda onkraj smrti
   i okrijepi nas ljubavlju koja, radosno služeći,
   zdušno svjedoči tvoju spasenjsku blizinu svima koji te
   traže. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome,
   koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga
   Bog, po sve vijeke vjekova.
S. Amen.

ČITANJE BOŽJE RIJEČI

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Drugu vazmenu nedjelju. Predlaže
se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i
mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka
se ne izostavi čitanje evanđelja.

Prvo čitanje             Dj 2, 42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.

Čitanje Djela apostolskih

Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam        Ps 118, 2-4. 13-15. 22-24

Psalam se može čuti na poveznici: Zahvaljujte Gospodinu.

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i
pjesma, on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje                 1Pt 1, 3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje,
spremno da se objavi u posljednje vrijeme.
Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog
različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog
zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa
Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate,
vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu
svoje vjere: spasenje duša.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje          Iv 20, 19-31

Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!«
To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite,
zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću
vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma.
Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.

MEDITACIJA NAD BOŽJOM RIJEČJU

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu
čitati sljedeći tekst.

1. Na svetopisamskim stranicama često susrećemo riječ tražiti. Traženje se poima kao put do susreta s Bogom. Sam Krist, naime, veli: Tražite i naći ćete. Nakon Isusova uskrsnuća i nakon susreta s praznim grobom, njegovi ga najbliži traže. Žene koje su išle za njim i učenici dolaze na grob tražiti ga. Traže mjesto gdje bi ga mogli naći. Propitujući svoju vjeru, u srcu im iznova, kao i na početku hoda za njim, navire pitanje: »Učitelju, gdje stanuješ?« No, Uskrsli nije onaj koji nastanjuje neko mjesto. On je mjesto u kojem se nastanjuje svaki koji u njega vjeruje, svatko tko se pouzdaje u njegovu riječ, svatko tko dopusti da ga rasvijetli vjera u uskrsnuće. Uskrsli nije negdje, nego je svagdje. Spoznaja da je uskrsnuo, da je svagdje, rađa u učenicima vjerom koja se ne uvjerava i ne provjerava pogledom očiju, nego gledanjem srca. To je vjera koja vidi uvijek više, onkraj dohvatljivoga i vidljivoga.
Nakon prvih ukazanja na dan uskrsnuća, jedino »mjesto« susreta s njim postaje zajednica učenika. Ne mjesto okupljenosti zajednice, nego zajednica, njezino zajedništvo. Oni se i sastaju upravo jer žele biti otvoreni njegovoj otajstvenoj blizini. Prvotna želja da ga vide, biva preobražena u sigurnost da je on tu. »Vidjeti ga« bilo je lijek njihovoj sumnji, svjetlo tami koja im je obuzimala srce. Zato će Gospodinova riječ »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju« trajno pročišćavati i krijepiti vjeru učenika, sve do danas.
2. Isus se očituje u zajednici koja ga traži ili koja se, u njegovo ime, okuplja na molitvu. Mogla je to biti zajednica onih žena u uskrsno jutro, ili zajednica učenika na putu u Emaus, ili pak zajednica učenika osam dana nakon uskrsnuća. Riječ je uvijek o zajednici. 
Na temelju Isusovih očitovanja nakon uskrsnuća lako je zaključiti da je vjera u uskrsnuće vjera zajednice. I nakon prvih ukazanja učenici bijahu obuzeti sumnjom. Tek nakon spoznaje da i drugi imaju jednako iskustvo susreta s Uskrslim, iz prve nevjerice i sumnje izrasta vjera u uskrsnuće.
No, zajednica ovdje nije tek zato da bih na nju prenio svoje nesigurnosti i svoje sumnje, nije ni zato da bih umanjio ili prikrio snagu svoje sumnje. Vjera u uskrsnuće živi u zajednici učenika, jer je uskrsnuće stupanje u zajedništvo.
Božanski Sin – koji je nekoć utjelovljenjem sišao iz vječnosti u vrijeme, u svijet, u ljudsku narav – smrću i uskrsnućem stupa u vječno zajedništvo s Ocem, u njegovu vječnost. Uskrsnuće objavljuje da su Otac i Sin jedno. Uskrsnuće otvara vrata novomu zajedništvu: zajedništvu ljudskoga s božanskim, vremenitoga s vječnim.
Krist je stupio u zajedništvo s Ocem, ušao u njegovu vječnost, postao u potpunosti jedno s njim. Duh Sveti jest zajedništvo Oca i Sina. Bît Duha Svetoga jest zajedništvo. Njegova je posebnost u tome da je zajedništvo, jedinstvo. Gdje je Božji Duh, tu nema raspršenosti i ‘mnoštva’; sve je jedno, jedinstveno, oživljeno istim životnim Duhom – u zajedništvu Oca i Sina. Zato je prvi dar
Uskrsloga učenicima mir u kojemu se On nalazi. Pozdrav Uskrsloga »Mir vama«, dar je mira koji dolazi iz vječnosti, dar Božjega Duha, koji je snaga zajedništva čovjeka s Bogom. Zajednica učenikâ nije obična okupljenost ljudi. To je zajednica »okupljenih u njegovo ime«, zajednica onih koji ga traže, koji su otvoreni njegovu Duhu, njegovoj spasenjskoj prisutnosti, snazi Zajedništva s
njime. Ta i sâm je rekao: »Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20).
3. Apostol Toma iz naviještenoga evanđeoskog odlomka prikazan nam je kao čovjek koji Gospodina pokušava tražiti sâm, izvan zajednice. Ostavlja zajednicu učenika i odlazi tražiti Isusa. Njegovo traženje nije znak nevjere, nego želje zavlastitim putem do susreta s Uskrslim, za osobnim uvjerenjem da je Krist uistinu živ, Uskrsli. I na kraju, nakon traganja, Uskrsloga susreće tek kada se vraća u zajednicu učenika, u zajednicu koja je okupljena Duhom koji vodi u zajedništvo Oca i Sina.
Možda je Toma s puno više vjere i pouzdanja tražio Isusa negoli ostali učenici, možda je srcem bio otvoreniji Bogu od drugih, ali sâm nije mogao proniknuti u otajstvo uskrsnuća i stupiti u novost zajedništva s Uskrslim. Zajednica, okupljena u Kristovo ime, sveto je mjesto na kojem vjera biva rasvijetljena, sposobna prihvatiti ono što je čovjeku nemoguće.
4. Nije li Tomino traženje slika suvremenoga čovjeka koji će za sebe reći da vjeruje u Krista, ali želi biti slobodan, ne želi se identificirati sa zajednicom njegovih vjernika, ne želi nikomu pripadati… Zar Tomin put nije toliko puta put i nas samih kada, nezadovoljni zajednicom vjernika, Crkvom, njezinom vjerom ili – po našemu sudu – njezinim neuvjerljivim svjedočenjem, ili pak »njezinim grijesima«, pokušavamo u vjeri ići svojim putem. Gradimo ‘svoju’ duhovnost koja nas udaljava od Crkve, zajednice vjere, a svoje razilaženje sa zajednicom opravdavamo njezinim nerazumijevanjem naše duhovnosti te naš jedini ‘doprinos’ zajednici biva kritika koju joj upućujemo.
Mislimo da možemo vjerovati, a da pritom ne pripadamo. Vjerovati znači pripadati. Vjera je povjerenje, izručenje, pripadnost. Ona ne počiva na sigurnosti uvjerenja, nego na snazi povjerenja. Zato vjera s povjerenjem prihvaća neobuhvatljivost Boga, ali prihvaća i zajednicu vjerujućih.
Nije li želja da gradimo svoj put vjere, samo znak oholosti srca i uma, znak da nismo spremni pred drugima ispovjediti slabost svoje vjere, izreći svoje sumnje i svoje nesigurnosti. Crkva, zajednica vjere, nije »društvo savršenih«, nego zajednica onih koji su duboko svjesni svoje ranjivosti i ranjenosti, svojih slabosti, ali i zajednica onih koji su uvjereni da ih upravo u toj slabosti pohađa Onaj koji je objavitelj Očeva milosrđa i koji im otvara put do njegove vječnosti.
Zajednica učenikâ, otvorena prisutnosti Uskrsloga, živi rasvijetljena i prodahnuta njegovim Duhom. Zajednica vjernika, Crkva, očitovanje je zajedništva Krista s njegovim i našim Ocem. To zajedništvo temelj je svakoga zajedništva u Crkvi i put Crkve u svim njezinim nastojanjima.
5. Biti u zajedništvu s drugima ‘otupljuje’ oštrinu naše naravne potrebe za posebnošću, za isticanjem vlastitosti. Gdje je otvorenost zajedništvu, lako se postaje dionikom onoga što je temelj zajedništva, u koje biva uneseno i sve ono što je moj dar i moj doprinos, bez želje da to bude istaknuto kao moje. Stoga i oris života prve kršćanske zajednice u prvi plan stavlja zajedništvo: bijahu jedno srce i jedna duša. Jedino kao zajednica vjernika mogli su susresti Uskrsloga i biti njegovim svjedokom u svijetu koji mu se protivio.
I danas, koliko god su nam potrebni svjedoci, potrebne su nam zajednice koje će biti svjedoci. U Crkvi je bez sumnje mnogo duhovno jakih i, možemo slobodno reći, svetih kršćana. Ali, tek kada naše zajednice budu takve da imaju snage i hrabrosti pružiti svjedočanstvo Uskrsloga, svjedočanstvo novosti života, Crkva će početi govoriti svima razumljivim jezikom evanđelja. Na tu hrabrost zajedništva vjere pozvane su na osobit način obitelji. Ondje gdje danas teško dopire za jedništvo Crkve, zajedništvo obitelji, okrijepljeno Kristovim Duhom,biva nositelj svjedočanstva vjere, svjedočanstvo da je Krist živ, uskrsli, obnovitelj čovjeka i svijeta.
Sabrani smo ovdje u njegovo ime. On, Uskrsli, među nama je, ne samo po riječi koju nam zbori, nego i po nama koji smo sabrani u njegovo ime. Ovo zajedništvo molitve, u kojoj po snazi Duha stupamo u zajedništvo Krista i njegova nebeskoga Oca, pokušajmo prenijeti i na zajedništvo života kako bismo doista, i kao pojedinci i kao zajednica obitelji, kao Crkva koja živi u našemu domu, bili svjedoci zajedništva s Bogom – svima koje susrećemo.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj zajedništva s Uskrslim i svoju vjerničku povezanost s Crkvom, zajednicom vjere.

ISPOVIJEST VJERE

P. U zajedništvu Duha Svetoga,
koji nas uvodi u zajedništvo nebeskoga Oca i njegova ljubljenoga Sina,
ispovjedimo vjeru Crkve.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina
našega, koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i
pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od
mrtvih; uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca
svemogućega; odonud će doći
suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha
Svetoga, svetu Crkvu
katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje
grijeha, uskrsnuće tijela i život
vječni. Amen.

SVEOPĆA MOLITVA
P. Braćo i sestre, s pouzdanjem se utecimo Bogu, darivatelju novoga života,
da nas oslobodi sumnje u njegovu blizinu,
a srca nam ispuni vjerom i nadom u život vječni.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

1. Za Crkvu u svijetu: 
obnovi ju zajedništvom Duha Svetoga
da vjerno kroči putem tvojih zapovijedi
i u jedno okuplja sve koji u tebe vjeruju, molimo te.
2. Za pastire Crkve – papu našega Franju, sve biskupe i
svećenike: pomozi im da uvijek uranjaju u mudrost evanđelja
te budu svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku, molimo te.
3. Za ljude koji su pogođeni bolešću
i za sve koji zbog posljedica potresa trpe strah i neizvjesnost:
sačuvaj u njima dar vjere i pouzdanja u tebe;
otvori im oči srca da u požrtvovnosti ljudi koji im pomažu
prepoznaju znakove tvoje blizine, molimo te.
4. Za liječnike, za sve ljude u zdravstvu
i za one se predaju njezi starih i nemoćnih:
okrijepi ih strpljivošću, prodahni radošću
i ispuni ljubavlju koja svemu daje ljepotu življenja, molimo te.
5. Molimo te za ovu tvoju obitelji:
nek tvoj Duh bude snaga našega zajedništva;
ozdravi u nama sve što je ranjeno sebičnošću i nesposobnošću za
ljubav; čuvaj nas u snazi obiteljske molitve
koja unosi tvoje svjetlo u naše živote, molimo te.
6. Primi u svoj nebeski mir, našu pokojnu braću i sestre,
osobite one koji su umrli u samoći;
daj im mjesta u zajedništvu proslavljenih u tvojoj vječnosti,
molimo te.
Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne
članove, za bolesne, za susjede…
P. Ove zajedničke prošnje zaključimo
molitvom koju nas je naučio Krist
Gospodin.
S. Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh nas svagdanji daj nam danas
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u
napast, nego izbavi nas
od zla.

ZAKLJUČNA MOLITVA

P. Bože, vrelo milosrđa,
   po smrti i uskrsnuću svoga Sina
   očitovao si nam veličinu svoje ljubavi
   i otvorio nam vrata vječnoga života.
   Svojim Duhom, koji je prvi dar uskrsloga Gospodina,
   prodahni ovu zajednicu tvojih vjernika:
   ozdravi nas od svake razdijeljenosti
   i svojom prisutnošću okrijepi naše zajedništvo
   da jedni drugima budemo znak tvoje blizine,
   kako bismo, dijeleći radosti i boli,
   hodili u tvome svjetlu sve do dana kada ćemo te,
   zajedno s tvojim Sinom, gledati licem u lice.
   Uskrsli Gospodine,
   koji nam pristupaš u našim kušnjama i tjeskobama,
   u našim traganjima i sumnjama,
   dođi u našu tamu i u svjetla koja zasljepljuju,
   dođi u našu nijemost i buku koja zaglušuje,
   dođi u osamljenost koja razara
   i u zajedništva koja ne ispunjaju;
   dođi da bismo spoznali što uistinu jesmo
   i da bismo novim žarom žudjeli biti u tebi,
   jer samo po tebi i po tvome daru istinski jesmo,
   – u istini u kojoj smo stvoreni
   i u zagrljaju kojim smo otkupljeni.
   Po svome Duhu
   budi uvijek među svima koji se sabiru u tvoje ime,
   bude mjesto rasta u vjeri,
   mjesto gdje te pronalaze svi koji te traže,
   mjesto gdje se razlijeva ljubav
   i gdje se krijepi nada u vječnost
   koju si nam pripravio u slavi
   Očevoj. Dođi, Gospodine Isuse!
S. Dođi, Gospodine Isuse.
P. Blagoslov Boga svemogućega,
   ljubav njegova Sina Isusa
   Krista i zajedništvo njegova
   Duha neka siđe na nas
   i ostane vazda u nama.
S. Amen.
P. Blagoslivljajmo Gospodina svojim životom
S. Bogu hvala.

Može se dodati Molitva posvete Božjemu milosrđu.

Bože, Milosrdni Oče,
koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu,
a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju,
danas ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka.
Sagni se nad nas
grješnike, ozdravi našu
slabost, porazi svako zlo,
učini da svi žitelji zemlje iskuse tvoje
milosrđe da bi u tebi, Bogu Jedinom i
Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade.
Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina,
budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen.

                                                                                   (Sv. Ivan Pavao II.)

Potom svi zajedno mogu zapjevati pjesmu: Kraljice neba, raduj se.
ili se izmoli pozdrav Blaženoj Djevici Mariji.

P. Kraljice neba, raduj se, aleluja!
O. Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja!

P. Uskrsnu kako je rekao, aleluja!
O. Moli za nas Boga, aleluja!

P. Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja!
O. Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, aleluja!

P. Pomolimo se.
   Bože, koji si se udostojao razveseliti
   svijet uskrsnućem svoga Sina,
   Gospodina našega Isusa Krista,
   daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji,
   postignemo radosti vječnoga
   života. Po istom Kristu Gospodinu
   našem.
O. Amen.

Priredio:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, www.hilp.hr
Zagreb, travanj 2020.

Please note the following decisions which have been made by His Excellency Bishop Douglas Crosby, OMI, regarding schedule events from April 2 until June 31, 2020.
Dajemo vam na znanje sljedeće odredbe preuzvišenog biskupa Douglasa Crosby, OMI, s obzirom na raspored događanja od 2. travnja do 30. lipnja 2020.

• Baptisms, Confirmations, and First Communions are cancelled. Arrangements will be made at a later date to reschedule these celebration. 
• Krštenja, krizme i prve pričesti se odgađaju. Novi datum treba dogovoriti kasnije, kad to bude dozvoljeno.
  
• Marriages - All public weddings schedule before June 30 are to be rescheduled for some time in the fall. Private weddings (limited to the priest, bride and groom and two witnesses) are permitted.
  
• Vjenčanja, koja su na rasporedu do 30. lipnja, neka se odgode za jesen. Privatno vjenčanje (na kojem mogu biti svećenik, zaručnik i zaručnica i dva svjedoka) je dozvoljeno.