​Crkveno-pravne odredbe
o kumovima i svjedocima

Korisno je podsjetiti se da se na krštenju i potvrdi govori o kumovima (tj. o osobama koje jamče za vjerski odgoj krštenika ili potvrđenika), dok na vjenčanju govorimo o svjedocima koji u pravnom smislu svjedoče da je ženidba valjano sklopljena. Iako u običnom govoru kažemo da je netko kum na vjenčanju, on je zapravo kvalificirani svjedok.

a) Svjedoci na vjenčanju

Za valjano sklapanje ženidbe se, između ostaloga, traži nazočnost svjedoka, pri čemu crkveno pravo ne traži nikakve posebne uvjete, osim onih koji se traže za svakog svjedoka: da je punoljetan te da ima uporabu razuma. Po sebi svjedok može biti nekršten ili neke druge vjeroispovijesti. Takve iste uvjete traži i građansko pravo, te se redovito događa da mladenci prijave svoje svjedoke u matičnom uredu, a te iste svjedoke vjenčatelj onda i prihvati. Naravno da u pripremi mladenaca na ženidbu župnik može (i treba) savjetovati mladencima da izaberu svjedoka koji je vjernik, međutim, ne može i ne smije ih se uvjetovati.

b) Kumovi na krštenju

Liturgijske knjige ističu da je važna osoba kuma u pripravi sakramenta krštenja, u samom slavlju, ali i u kasnijem životu krštenika. Obrednik krštenja određuje koje vlastitosti treba imati kum:
1) da je dovoljno zreo za vršenje te dužnosti;
2) da je primio sakramente inicijacije: krst, potvrdu i euharistiju;
3) da pripada Katoličkoj Crkvi i da nije pravno spriječen za obavljanje te službe. Krštena osoba koja pripada odijeljenoj Crkvi ili zajednici, a vjeruje u Krista, može, ako to žele roditelji, biti kum ili kršćanski svjedok kod krštenja zajedno s katoličkim kumom, vodeći računa o ekumenskim propisima koji su doneseni za različite slučajeve.

Sljedeće subote 2. ožujka slavimo sakrament sv. potvrde ili krizme. Sv. misa će biti u 4 sata poslije podne, a ne u 5 sati - kao što imamo svake subote.